Elektrolitički kondenzatori imaju mnogo veći kapacitet od običnih fiksnih kondenzatora, tako da treba odabrati odgovarajući raspon za mjerenje na osnovu kapacitivnosti. Generalno, kondenzatori između 1 i 47 μF mogu se izmjeriti korištenjem opsega R×1k, dok se kondenzatori veći od 47 μF mogu mjeriti korištenjem opsega R×100.
Spojite crvenu sondu multimetra na negativni terminal, a crnu sondu na pozitivni terminal. Pri početnom kontaktu, igla multimetra će se značajno skrenuti udesno (za isti raspon otpora, što je veći kapacitet, veći je otklon), a zatim se postepeno vraća ulijevo dok se ne zaustavi na određenoj poziciji. Otpor u ovoj tački je otpor curenja prema naprijed elektrolitskog kondenzatora, koji je nešto veći od otpora curenja unatrag. Praktično iskustvo pokazuje da otpor curenja elektrolitskog kondenzatora općenito treba biti nekoliko stotina kΩ ili veći; u suprotnom, neće raditi ispravno. Tokom testiranja, ako nema punjenja ni u naprijed ni u obrnutom smjeru (tj. igla se ne pomiče), to znači da je kapacitivnost nestala ili da postoji interni prekid strujnog kruga. Ako je izmjereni otpor vrlo mali ili nula, to znači da kondenzator ima veliku struju curenja ili da se pokvario i da više nije upotrebljiv.
Za elektrolitičke kondenzatore sa nejasnim pozitivnim i negativnim oznakama, za određivanje njihovog polariteta može se koristiti gore opisana metoda za mjerenje otpora curenja. Prvo, proizvoljno izmjerite otpor curenja i zabilježite vrijednost. Zatim okrenite sonde i izmjerite drugu vrijednost otpora. Veća vrijednost otpora ukazuje na ispravnu vezu; odnosno, crna sonda je spojena na pozitivni terminal, a crvena sonda na negativni terminal.
Alternativno, korištenjem multimetra u režimu otpora, kondenzator se može puniti u smjeru naprijed i nazad. Veličina zamaha pokazivača udesno pokazuje kapacitet elektrolitskog kondenzatora.
